ČUVAJTE SE TIHOG UBICE VIDA
Glaukom ili zelena mrena jedan je od vodećih uzroka slepila u svetu, a zbog izostanka početnih simptoma, nazivaju ga „tihim ubicom vida”.
O kliničkoj slici, dijagnostici i terapiji glaukoma razgovarali smo sa prof. dr sci. med. Petrom Aleksićem, oftalmologom.
Profesor dr Petar Aleksić završio je Medicinski fakultet u Beogradu 1972. godine, specijalista je od 1979. godine, a doktorirao je 1991. godine.
Njegova uža specijalnost je dijagnostika i hirurško rešavanje glaukoma i komplikovanih katarakti i upotreba lasera u oftalmologiji.
Bio je dugogodišnji načelnik Klinike za očne bolesti VMA u Beogradu, predsednik oftalmološke sekcije SLD i član predsedništva Udruženja oftalmologa Srbije i Crne Gore.
PANČEVAC: Šta je to glaukom i koliko je ova bolest danas česta?
PROF. DR SCI. MED. PETAR ALEKSIĆ: – Glaukom sa svojom učestalošću od 1% do 2% svih osoba starijih od 40 godina i često nepovoljnim tokom, koji dovodi do obostranog gubitka vida kod 10%-15% svih slepih, spada među tri najčešća uzroka slepila. U svetu od glaukoma boluje oko 66,8 miliona osoba, a od toga 7 miliona slepi su na oba oka. Glaukom se karakteriše povišenjem intraokularnog (očnog) pritiska, oštećenjem ganglijskih ćelija retine i promenama na glavi očnog živca, te spečifičnim ispadima u vidnom polju. Postoje različite vrste glaukoma.
Po čemu se oni razlikuju?
– Najveći broj glaukoma pripada grupi primarnih glaukoma, čija je osnovna karakteristika da im je uzrok nedovoljno poznat. Ova grupa, prema izgledu komornog ugla, deli se na primarne glaukome sa otvorenim uglom i glaukome sa zatvorenim uglom. Druga grupa glaukoma pripada grupi sekundarnih glaukoma koji nastaju kao posledica nekog očnog obolenja, kao što su zapaljenja unutar oka, tumori, povrede, šećerna bolest. Treću grupu čine urođeni oblici (kongenitalni glaukom), koji se javljaju kod dece na rođenju i u prvim godinama života. Najčešće je zastupljen primarni glaukom otvorenog ugla. On čini 2/3 primarnih glaukoma.
Šta je to očni pritisak i koja je njegova uloga u nastanku glaukoma?
– Povišen očni pritisak je dugo vremena bio glavni faktor u nastanku, dijagnostikovanju, praćenju toka razvoja i prognozi glaukoma, ali poslednjih godina to nije više tako. Mada je očni pritisak glavni faktor rizika za glaukomatozno oštećenje, poremećaji snabdevanja oka krvlju takođe su povezani sa progesijom bolesti. Pod očnim pritiskom podrazumeva se pritisak koji vlada u unutrašnjosti očne jabučice. On zavisi od čitavog niza faktora. Za funkciju oka neophodna je očna vodica, a očni pritisak uslovljen je složenim mehanizmom regulacije odnosa između produkcije i oticanja očne vodice iz oka. Ako na putu proticanja kroz oko ili isticanja iz oka ima bilo kakvih prepreka protoku očne vodice, dolazi do njenog zadržavanja u oku i povećanja očnog pritiska. Povišeni očni pritisak ima više štetnih posledica po oko. Prvenstveno, poremećena je ishrana vidnog živca i dolazi do izumiranja ganglijskih ćelija, odnosno do oštećenja glave vidnog živca i njegove neposredne okoline što uslovljava karakteristične promene u vidnom polju. Dosadašnja merenja pokazuju da je prosečna vrednost očnog pritiska 14 mmHg do 16 mmHg, sa individualnim varijacijama između 10 mmHg i 22 mmHg kod zdravih osoba. Kod osoba sa lošom lokalnom i opštom cirkulacijom (šećerna bolest, povišen krvni pritisak, arterioskleroza) glaukom se može razviti i kod statistički normalnog pritiska.
Koji su osnovni znaci glaukoma?
– Glaukom je jedna od najpodmuklijih bolesti u medicini. Zovu je „tihi kradljivac vida”. Prvo bolesnik primeti smanjenje oštrine vida, a retko registruje sužavanje vidnog polja, koje je prisutno u većini slučajeva. Osećaj bola kod glaukoma je veoma različit. Veoma jak, iznenadan bol, koji se širi iz predela oka prema čelu, zubima ili slepoočnici (polovina glave), karakterističan je za akutni glaukom. Najčešći je glaukom otvorenog ugla, koji se odlikuje siromašnom simptomatologijom, zbog čega bolest može da ostane dugo neotkrivena, tako da bolesnik često izgubi vid na jednom oku pre nego što se javi očnom lekaru! Ponekad pacijenti osećaju laku napetost i težinu u očima, zatim dugotrajne tupe glavobolje, neodređene smetnje u vidu, a često menjaju i naočare misleći da im ne odgovara dioptrija. Inače, već sam napomenuo da kliničkom slikom dominiraju: povišenje očnog pritiska, ispadi u vidnom polju i oštećenje očnog živca.
Može li se preventivno uticati na smanjenje broja slabovidih i slepih zbog glaukoma?
– Primarne prevencije nema kod kongenitalnih i primarnih glaukoma. Pojava bolesti se ne može sprečiti, ali se i te kako može blagovremenom dijagnozom i odgovarajućim lečenjem zaustaviti ili bar znatno usporiti razvoj ovog oboljenja. Metode preventivnog rada na ranoj dijagnostici glaukoma razrađene su i u svetu i kod nas. Pored skrininga (sistematski pregledi) celokupne populacije, odlične rezultate daju pregledi rizičnih grupa za nastanak i razvoj glaukoma: presbiopne osobe iznad 40-te godine života (kada se određuju prve presbiopne naočare uraditi kompletan očni pregled), odmakla starost (kod 80-godišnjaka procenat glaukoma dostize 4% do 5% ), glaukom u porodičnoj anamnezi, miopija preko 5D, šećerna bolest, arterijska hipotenzija, vazospastični sindrom. Prisustvo većeg broja faktora rizika kod iste osobe povećava rizik za nastanak glaukoma i često opravdava započinjanje lečenja i pre ispoljavanja kompletne kliničke slike glaukoma.
Koje su osnovne metode dijagnostike glaukoma?
– Za dijagnostiku glaukoma merenje očnog pritiska, pregled papile (glave) očnog živca, kao i pregled vidnog polja predstavljaju osnovne metode uz kompletan oftalmološki nalaz. Merenje očnog pritiska obavlja se brzo i tačno modernim aparatima namenjenim za to, koje ima svaka ordinacija. Pored merenja očnog pritiska, neophodan je pregled očnog dna, prvenstveno da bi se videlo stanje očnog živca. Najjednostavnija metoda je oftalmoskopija, a najsavremenija podrazumeva snimke očnog dna skening laser kamerama (OCT), koje daju kompletnu sliku ovog predela u tri dimenzije sa brojčanim parametrima. Veoma važan deo pregleda je ispitivanje vidnog polja. Glaukom je izuzetno ozbiljna bolest, koja prati bolesnika do kraja života. Zbog toga se dijagnoza ne sme olako i bez dokaza postavljati. Pacijent kod koga se utvrdi postojanje glaukoma mora biti dobro obavešten o svojoj bolesti i upozoren na važnost redovnih kontrola i redovne primene lekova.
Koje su terapijske mogućnosti u lečenju glaukoma i koji su ciljevi te terapije?
– Lečenje glaukoma je složeno i mora se odrediti za svakog pacijenta posebno, a mora se i menjati i prilagođavati toku bolesti. Ciljevi u lečenju glaukoma su prevencija oštećenja očnog živca, očuvanje funkcije vida i održavanje kvaliteta života pacijenta. Snižavanje očnog pritiska je još uvek najefikasnija terapijska mera, tako da se najviše i koristi. U cilju snižavanja očnog pritiska koriste se: medikamentna terapija, laser terapija i hirurška terapija. Hirurškom lečenju pristupa se u onim slučajevima kod kojih raspoloživim lekovima nije postignuta kompenzacija glaukoma. Postoje različite vrste operacije glaukoma, a najčešće su one koje uspostavljaju normalne odnose hidrodinamike ili stvaraju nove puteve odvođenja očne vodice iz oka. U hirurgiji glaukoma takođe se koriste laseri. Nekada su se argon laseri koristili u lečenju primarnih glaukoma otvorenog ugla, a sada se koriste laser aparati za selektivnu laser trabekuloplastiku. To je intervencija koja ciljano deluje na određene strukture u komornom uglu, ne oštećujući okolna tkiva. Efekat intervecije ispoljava se u snižavanju očnog pritiska za 6 do 8 mmHG. ND YAG laser se koristi kod glaukoma zatvorenog ugla u cilju pravljenja otvora na dužici da bi se uspostavila prekinuta komunikacija između prednje i zadnje očne komore.
Pronalaskom novih lekova, kao i usavršavanjem novih hirurških tehnika, znatno se poboljšala terapija, a samim tim i prognoza glaukomske bolesti.